Karlovac, 06.09.2011. Mi vijećnici Mjesnog odbora Zagrad-Kalvarija-Vučjak ovim se putem obraćamo javnosti kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo načinom na koji radi Vijeće Mjesnog odbora Zagrad-Kalvarija-Vučjak. Razlog za ovakvo iskazivanje nezadovoljstva je niz nepravilnosti koje smo utvrdili, ali i ukupna netransparentnost u radu Vijeća. Zbog čega nama vijećnicima nisu dostupne informacije te nam se onemogućava da sudjelujemo u radu MO i to na dobrobit svih građana Vučjaka, Kalvarije i Zagrada za što smo i izabrani. Vijeće MO Zagrad-Kalvarija-Vučjak nakon izbora održalo je samo jednu sjednicu, 11. svibnja 2011. na kojoj su izabrani tajnica Vijeća MO gospođa Jasna Požar (HDZ) i blagajnik gospodin Stevo Milašin (HDZ). Od tada Vijeće nije donijelo Program rada za razdoblje 5.-12. mjesec 2011. , a sredstva koja su dodijeljena Mjesnom odboru iz Proračuna Grada Karlovca se troše bez odluka Vijeća. Na toj prvoj i jedinoj sjednici upozorili smo na obvezu donošenja potrebnih akata, međutim do danas nisu ništa pripremili. Prema saznanjima sa kojima raspolažemo, dio sredstava je dodijeljen nekim udrugama i KUD-u Sveta Ana, ali bez odluke Vijeća MO. Vijećnici nemaju informaciju ni koliki je točan iznos niti za koju je namjenu novac isplaćen. Predstavnici udruga i KUD-a koji su dobili novac ujedno su i vijećnici vladajuće većine (vlast u MO Zagrad-Kalvarija-Vučjak obnaša koalicija HDZ-a i Hrvatskih laburista). Ispred MO nisu poslani zahtjevi gradskoj upravi o potrebama uređenja te održavanja komunalne i ostale infrastrukture na području našeg mjesnog odbora, a potreba je zaista puno. Od predsjednice MO Jasne Požar puna četiri mjeseca čekamo odgovor na zamolbu za korištenjem prostorija MO za potrebe MO SDP Zagrad-Kalvarija-Vučjak. Kao vijećnici MO nismo bili pozvani ni na sastanak sa gradonačelnikom Damirom Jelićem prilikom njegovog obilaska MO. Na ovakav model ponašanja i ophođenja navikli smo od HDZ-a, ali smo istovremeno neugodno iznenađeni činjenicom da su ga prihvatili i Laburisti, koji očito podržavaju takav način rada u MO Zagrad-Kalvarija-Vučjak. Vijećnici SDP MO Zagrad-Kalvarija-Vučjak Janja Furač Tomislav Samson
Gradska tvrtka Zelenilo posljednjih dana čudi stanovnike Novog Centra, ali i Borlina zbog, kako su je nazvali, nekonkurentnosti.
Kako su danas javnost upoznali predstavnici Gradske četvrti Novi Centar, četiri klupe koje planiraju postaviti uz jezerce neće nabaviti od Zelenila jer su cijenom dvostruko skuplji nego da se klupe direktno naruče od proizvođača. Osvjetljenje Krležine, asfaltiranje raskrižja Luščić - Senjska planovi su Vijeća Gradske četvrti Novi Centar za ovu godinu. Također, imaju novu web stranicu. Izradio ju je srednjoškolac Florijan Benić. Ono što ove godine vjerojatno neće biti realizirano je ograda igrališta u Sarajevskoj.
'Prema ponudi koju potpisuje direktor Zelenila Stjepan Turković, nabava, doprema i postava četiri lijevane klupe bez naslona košta 8142 kune, dok nabava i dostava bez postave istog broja klupa sa naslonom kod firme od koje Zelenilo nabavlja klupe košta 4600 kuna. S obzirom na to naše četiri klupe nabavit ćemo direktno od proizvođača od kojih naručuje i Zelenilo', kazao je Domagoj Švegar. Uz jezerce će biti ukupno postavljeno osam klupa - četiri dobivene od Zaklade Zamah bit će postavljene uskoro uz Šestićevu ulicu, a preostale već spomenute kupit će sami i postaviti nakon što se uredi dio obale uz Krležinu ulicu.
Slično iskustvo sa gradskom tvrtkom Zelenilo ima i mjesni odbor Borlin. Naime, oni na površini u vlasništvu grada žele urediti dječje igralište. Radi se o prostoru od 400 kvadrata. Osim što im je Zelenilo, navodno, u ponudi obračunalo znatno veću površinu, nabilo je i potpuno nerealnu cijenu - 130 tisuća kuna za uređenje spomenute površine i 30 tisuća kuna za postavljanje sprava. Na Borlinu su našli privatnog izvođača koji će cijeli posao napraviti za desetak tisuća kuna.
Više o tome Borlinčani bi trebali reći ovaj tjedan na svojoj pressici.
IZVOR TEKSTA: RADIO MREŽNICA- http://www.radio-mreznica.hr
Dužnost i obveza Vlade je osigurati posao građanima, rast standarda i sigurnost. Građani su Vladi povjerili da u svom mandatu gospodari državom i Vlada je za to odgovorna, jednako kao što je vlasnik poduzeća odgovoran za gospodarenje svojim poduzećem. Ili kao što smo svi mi odgovorni za gospodarenje u svojim kućanstvima. Kako Vlada gospodari, ilustrirat ćemo pričom o dva izmišljena obiteljska gospodarstva s po deset članova.
Prvo obiteljsko gospodarstvo
U prvom gospodarstvu dvoje od deset članova su djeca i o njima se brinu odrasli. Dvoje članova je starije od 65 godina, oni su naporno radili cijeli životni vijek i sad su u mirovini.
Troje članova radi. Posao jednog od ovih troje je da upravlja obiteljskim gospodarstvom, zovu ga „političar“. Ostali punoljetni članovi gospodarstva povjerili su mu taj posao, jer je ima visok stas i ugodan glas. Znali su da nije baš pametan, ali to im nije bilo toliko bitno. Političar određuje tko će što raditi i kako će se rasporediti zarada unutar gospodarstva. Tako je odredio da će od cjelokupne vrijednosti trgovine koja se odvija unutar gospodarstva skoro četvrtinu ostaviti sebi (točnije 23%). Isto tako, odlučio si je ostaviti trećinu od plaća i penzija koje dobivaju članovi gospodarstva, a izmislio je i skoro 250 dodatnih „troškova“ za koje uzima novac. Ali sav taj novac mu nije dovoljan, treba mu još kako bi financirao izborne plakate i jahtu. Zato potkrada obitelj na način da izmišlja nepostojeće troškove. Drugi od trojice zaposlenih je birokrat. To je političarev rođak, kojem je političar rekao da prebacuje dokumente i obrasce s jedne hrpe na drugu i da ostale članove gospodarstva sili da ispunjavaju formulare. Zapravo mu je to paravan, pravi posao birokrata je biti pri ruci političaru kad mu treba lijepiti plakate, prati jahtu i obavljati slične poslove. Njega političar plaća novcem gospodarstva. Samo treći zaposleni nešto stvarno korisno radi. On privređuje, uzgaja hranu, pribavlja drvo za ogrjev, nosi vodu, gradi, itd. On proizvodi stvari koje gospodarstvo treba za život i trampu s ostalim gospodarstvima. Doduše, malo im ostane za trampu s drugim gospodarstvima, s obzirom da nemaju dovoljno niti za sebe.
Preostala su tri člana obitelji. Oni nisu zaposleni. Jedan apsolutno ništa ne radi i živi od milosti ostalih. Drugi nezaposleni član pomalo nešto radi na crno, potajice, da ne bi morao dijeliti s drugim članovima obitelji. Negdje sa strane uzgaja hranu koju s nikim ne dijeli nego jede sam. Treći nezaposleni član obitelji je kriminalac koji pljačka ostale članove obitelji. Treći član se odlučio baviti kriminalom, jer mu političar nije znao dati posla, a morao je od nečega živjeti. Zato je odlučio silom otimati od gospodarstva.
Iako na prvi pogled situacija izgleda loša, usprkos tome što samo jedan član obitelji privređuje, obitelj živi dosta dobro. Imaju hrane, dobro se odijevaju, voze dobre aute, i tako dalje. Hranu, odjeću i ostale potrebne stvari kupuju od susjednog obiteljskog gospodarstva s kojim trguju. Političar upire prstom u novi auto i pokazuje kako situacija nije tako loša, kako dobro žive pod njegovom upravom. Ne spominje da su potrebne stvari i hranu kupili novcem od prodaje vrijednog obiteljskog imanja, koje su generacije prije njih stjecale. Imanje je prodao susjednom gospodarstvu, jer je morao održati iluziju da gospodarstvo kojim upravlja dobro živi, a sve kako bi se održao na vlasti. Isto tako ne spominje da je ove godine, iz istog razloga (zato jer nema više što prodati), stavio kuću pod hipoteku i od susjednog gospodarstva uzeo kredit, koji će morati otplaćivati svi članovi, uključujući dvoje maloljetnika kad počnu raditi. Ako ne, ostat će bez kuće. Na kraju je (s obzirom da je vješt govornik, markantne vanjštine i glup) samog sebe i sve ostale članove uspio uvjeriti kako su bogati i kako si mogu priuštiti sve što požele. Zato su neki digli kredit i kupili novi auto i vlastiti stan. I taj novac su posudili od susjednog gospodarstva, naravno uz kamatu.
Prvo obiteljsko gospodarstvo sada većinu zarade mora davati za otplatu kredita, kamate i rentu na zemljište. Jer više nisu vlasnici posjeda nego moraju od susjedne obitelji iznajmljivati zemlju kako bi uzgojili vlastitu hranu. U prvom gospodarstvu članovi neprestano kukaju i raspravljaju o lošoj gospodarskoj situaciji, krizi, nezaposlenosti, kriminalu i brdu drugih problema koji su ih snašli. Nije im jasno zašto je tako.
Drugo obiteljsko gospodarstvo
S druge strane, susjedno uspješno obiteljsko gospodarstvo, koja ima pametnog i savjesnog političara (mada nije lijep a ima i tihi glas) lijepo živi od kamata i rente koju im plaća prvo gospodarstvo. Uz to, u ovom gospodarstvu ne privređuje samo jedan od deset članova, nego čak pet. Jer tamo nema nezaposlenog, birokrata, rada na crno i kriminala. Pametni političar je tako odavno uredio. Svi radno sposobni rade, a političar je na sebe preuzeo posao birokrata. S obzirom da je isti posao raspoređen na više ljudi, svima je lakše, a neki imaju vremena smišljati nove i bolje načine kako obaviti posao. Tako su izmislili strojeve za obradu zemlje, nove metode uzgoja koje daju veći prinos i druge sjajne stvari. Ovo je još više podiglo standard života drugog gospodarstva. Gospodarstvo proizvodi daleko preko svojih potreba, i to uz minimalan trud, s obzirom da imaju strojeve. Ne znaju što će s hranom koju proizvedu, pa dio koji ne uspiju potrošiti ili trampiti s drugim gospodarstvima poklanjaju siromasima. Tako da često znaju darovati siromašnu djecu iz susjednog gospodarstva hranom, odjećom i obućom. Sve češće ih političar iz susjednog gospodarstva dolazi moliti za donacije i pomoć. Prodao je sva imanja i zadužio vlastito gospodarstvo, pa sad nema drugog izbora. U zadnje vrijeme gnjavi i moli njihovo gospodarstvu da ga primi u „zadrugu južnih gospodarstva“.
Političar drugog gospodarstva nije gramziv, njemu je dovoljna plaća malo veća od prosječne plaće u njegovom gospodarstvu. Ne treba mu jahta, a ni plakati da se reklamira, jer članovi gospodarstva ionako vide da je sposoban i vrijedan. Zato ga svake godine ponovo biraju. On radi svoj posao toliko samozatajno da ga ostali članovi gospodarstva većinom niti ne primjećuju. Zbog svoje neugledne vanjštine, plašljivosti i tihog glasa ne voli se pojavljivati u javnosti.
Općenito, za razliku od prvog gospodarstva, u drugom gospodarstvu članovi ne raspravljaju o politici i gospodarstvu, nego se svatko bavi svojim poslom. Nemaju potrebe raspravljati o politici i gospodarstvu, jer se o tome brine pametni i samozatajni političar.
Skoro svakog dana saznajemo o novim krađama na području Karlovačke županije. Bezobzirnost i drskost provalnika u građanima budi sve veći strah, osjećaju se nesigurni u vlastitom domu. Ovo su nam eksplicitno izjavili u kontaktima koje ostvarujemo s njima. Posebno su ustrašeni stariji građani koji žive sami i roditelji koji se boje za djecu.
Lokalna vlast umiruje građane
Vijećnik HDZ-a, Milan Hudurović, na 13. sjednici Vijeća grada Ogulina, pokušao je umiriti građane podsjetivši kako su do sada provalnici bili dobro upoznati s tim ima li koga kod kuće. Zatim je izjavio kako se iz izvješća policijske postaje vidi da je građanima izdan značajan broj dozvola za držanje i nošenje vatrenog oružja.
Ne smatramo da je dobra stvar što se građanima dijele dozvole za vatreno oružje kako bi se sami branili od provalnika. Isto tako ne smatramo da je dobro provalnicima prijetiti vatrenim oružjem. Oba slučaja vode do eskalacije problema. Provalnici će odgovoriti na način da će u provale nositi veće i jače oružje, te će agresivnije postupati. Nedavno je u, Vrazovoj ulici na Baniji, 64-godišnjak pretučen i opljačkan u vlastitom domu.
Tko je odgovoran za nastalo stanje?
Površnim gledanjem na stvari moglo bi se zaključiti da je policija odgovorna za ovakvo stanje. Međutim, policija mora postupati u okvirima zakona. Uz to, zakonska zaštita i ovlasti policajaca su preslabe, a svaka pogreška policajaca povod je za hajku. Sustav je tako uređen da svaki entuzijazam i volja za radom policajaca brzo nestaje. Čini se kao da je nekakva hobotnica omotala jedan krak policiji oko vrata, te je lagano guši.
Zbog prevelikog broja neriješenih predmeta i dugotrajnosti sudskih postupaka, neučinkovito pravosuđe bi moglo biti iduće na listi potencijalnih krivaca. Međutim, pravosuđe se protiv kriminala bori represivnim mjerama, a represija djeluje protiv posljedica, ne i uzroka.
Problem koji uzrokuje povećanje stope kriminala je velik broja građana koji ne rade. Ako se građanima omogući da rade, da imaju pošten posao, smanjit će se stopa kriminala. U tom je smislu isključiva odgovornost na Vladi.
Niska stopa zaposlenosti uzrok porastu kriminala
Niska stopa zaposlenosti je glavni uzrok pojave kriminala u Hrvatskoj. Stopa zaposlenosti za Republiku Hrvatsku u prvom tromjesečju 2011. iznosi 39,4%. Stopa zaposlenosti veća od 70% se smatra dobrom, a stopa manja od 50% lošom. Stope zaposlenosti u zemljama kao što su Švicarska, Island, Nizozemska, Danska, Švedska, Austrija i Njemačka su između 70% i 80%. Upravo zato su to sigurne zemlje.
Stopa zaposlenosti govori koliko građana radi i koliko uspješno Vlada gospodari najvažnijim državnim resursom, ljudskim kapitalom. Iz podataka se vidi da je stanje katastrofalno loše. Uz to što je loše, idemo prema gorem. Stopa zaposlenosti pada, sa 45,5% u 2008. godini pala je na 39,4% u ovoj godini.
Građani plaćaju porez kako bi im Vlada osigurala prosperitet, siguran i miran život. Kad se zbroje PDV, porez na plaće, te ostalih skoro 250 fiskalnih i parafiskalnih nameta, nalazimo su u svjetskom vrhu po poreznom opterećenju, a imamo jako lošu Vladu koja ne radi svoj posao.
Rješenje
Rješenje problema je da treba ljudima omogućiti da rade, ali ne na izmišljenim radnim mjestima, kao što Vlada radi, nego u produktivnim zanimanjima. To će za posljedicu imati rast gospodarstva i pad kriminala. Biti će više novaca za plaće, penzije i sve ostale potrebe građana i države. Odgovornost Vlade je da to ostvari.
To valja ostvariti na način da se prestane kažnjavati rad i radnike, što Vlada već godinama radi. Građani uviđaju da se ne isplati raditi i investirati. Radnik je opterećen visokim porezima i problemima, dok je s druge strane brojnim neradnicima omogućen lagodan život, od rente, na teret države, spekulacijama i na druge načine.
U Hrvatskoj je najteže živjeti od rada. Oni koji žele pristojno živjeti od rada prisiljeni su napustiti domovinu i raditi u inozemstvu. Gospodarstvenici, poduzetnici i investitori su opterećeni porezima, fiskalnim i parafiskalnim nametima, administrativnim i birokratskim barijerama, šumom propisa i zakona, nesređenim imovinskim odnosima, slabom pravnom zaštitom, korupcijom, neplaćanjem i brojnim drugim problemima.
Treba ukloniti gore navedene prepreke i na taj način stvoriti uvjete da se Hrvatskoj može raditi i zaraditi. SDP to zna, može i hoće napraviti.
U Izvješću o obavljenoj reviziji za Grad Ogulin za 2009. koje je napravio Državni ured za reviziju piše da je Ured 2008. dao nalog Gradu da uspostavi Sustav upravljanja i kontrole, da izradi mape i opise poslovnih procesa, te da izradi strategiju upravljanja rizicima. U spomenutom izvješću je konstatirano kako ovo tijekom 2009. nije napravljeno. SDP grada Ogulina, vijećnik Željko Tonković, je na 14. sjednici Gradskog vijeća postavio pitanje je li ovo napravljeno tijekom 2010. godine.
Često se lokalna uprava spominje kao jedan od glavnih kočničara razvoja regija, poduzetništva i privrede. Iz tog razloga nam je svima u interesu poboljšati rad Grada i njegovih službi.
Rad Grada i njegovih službi se ne može poboljšati ako se ne zna tko što radi, tko je za što odgovoran, koliko je predmeta u tijeku, kod koga predmeti stoje, koliko dugo, itd. Svi procesi moraju biti pod nadzorom, dokumentirani i vođeni, tako da jamče puno osiguranje kvalitete. Ovo je svrha mape procesa. Mapa procesa je jedan od alata koji se koristi u okvirima sustava kontrole kvalitete.
Sustav kontrole kvalitete podrazumijeva da treba definirati koje upravno tijelo i odsjek što radi i kako. Primjerice, kako teče postupak izdavanja građevinske dozvole ili domovnice, tko sve sudjeluje u postupku, tko je odgovoran za koju fazu, koliko predmet stoji kod koga i koliko cijeli postupak traje. Kad je navedeno utvrđeno, može se utvrditi gdje su manjkavosti postupka i što se može poboljšati.
Ovo treba napraviti za sve poslovne, upravne i druge procese u nadležnosti gradskih službi. Sustav kontrole kvalitete podrazumijeva trajni proces definiranja, mjerenja, analiziranja, poboljšavanja i kontrole poslovnih procesa.
Nakon što su napravljene mape procesa, nije potrebno sve procese poboljšavati i unaprjeđivati. Jasno je da se neki postupci (procesi) provode zadovoljavajuće dobro. To je, primjerice, izdavanje domovnice za koje obično treba nekoliko dana. Ali za neke procese nam je svima u interesu da se postupak pojednostavi i skrati. To je, primjerice, izdavanje građevinske dozvole.
Prema Paretovu principu 80-20, 20% procesa uzrokuje 80% neželjenih posljedica. Tih 20% loših procesa treba izdvojiti, te ih popraviti.
Osim navedenog, poboljšanje kvalitete rada gradskih službi može se postići kroz veću transparentnost. Kad bi na internetskim stranicama Grada bila objavljena tablica s predmetima u postupku (pod šifrom kako bi se zaštitio identitet stranaka u postupku, a šifra je poznata stranci), s datumom i potpisom službenika koji je preuzeo predmet, da je vidljivo kod koga predmet stoji i koliko dugo, službenici bi bili motivirani dovršiti predmet i maknuti ga sa svog stola (ili iz ladice), a stranke u postupku ne bi morale obilaziti gradske urede kako bi se informirale i požurivale svoj predmet.
Na brojnim primjerima u svijetu, a i kod nas, uočeno je da u početku implementacija sustava kontrole kvalitete kod djelatnika izaziva otpor. Radi se o kratkoročnom otporu, zbog averzije prema promjenama koja je urođena svim ljudima. Međutim, dugoročno sustav upravljanja i kontrole kod zaposlenika stvara i razvija svijest o kvaliteti, jača kolektivni duh, stvara zdrave odnose među zaposlenicima i ponos radom i uslugama koje pružaju, te omogućava zaposlenicima bavljenje vlastitim poslom uz minimum smetnji i zastoja.
Ako želite da naši vijećnici u gradskim vijećima, općinskim vijećima ili u županijskoj skupštini postave na aktualnom satu pitanje u Vaše ime slobodno nam ga pošaljite:
Gradska tvrtka Zelenilo posljednjih dana čudi stanovnike Novog Centra, ali i Borlina zbog, kako su je nazvali, nekonkurentnosti.
