Dužnost i obveza Vlade je osigurati posao građanima, rast standarda i sigurnost. Građani su Vladi povjerili da u svom mandatu gospodari državom i Vlada je za to odgovorna, jednako kao što je vlasnik poduzeća odgovoran za gospodarenje svojim poduzećem. Ili kao što smo svi mi odgovorni za gospodarenje u svojim kućanstvima. Kako Vlada gospodari, ilustrirat ćemo pričom o dva izmišljena obiteljska gospodarstva s po deset članova.

Prvo obiteljsko gospodarstvo

U prvom gospodarstvu dvoje od deset članova su djeca i o njima se brinu odrasli. Dvoje članova je starije od 65 godina, oni su naporno radili cijeli životni vijek i sad su u mirovini.

Troje članova radi. Posao jednog od ovih troje je da upravlja obiteljskim gospodarstvom, zovu ga „političar“. Ostali punoljetni članovi gospodarstva povjerili su mu taj posao, jer je ima visok stas i ugodan glas. Znali su da nije baš pametan, ali to im nije bilo toliko bitno. Političar određuje tko će što raditi i kako će se rasporediti zarada unutar gospodarstva. Tako je odredio da će od cjelokupne vrijednosti trgovine koja se odvija unutar gospodarstva skoro četvrtinu ostaviti sebi (točnije 23%). Isto tako, odlučio si je ostaviti trećinu od plaća i penzija koje dobivaju članovi gospodarstva, a izmislio je i skoro 250 dodatnih „troškova“ za koje uzima novac. Ali sav taj novac mu nije dovoljan, treba mu još kako bi financirao izborne plakate i jahtu. Zato potkrada obitelj na način da izmišlja nepostojeće troškove. Drugi od trojice zaposlenih je birokrat. To je političarev rođak, kojem je političar rekao da prebacuje dokumente i obrasce s jedne hrpe na drugu i da ostale članove gospodarstva sili da ispunjavaju formulare. Zapravo mu je to paravan, pravi posao birokrata je biti pri ruci političaru kad mu treba lijepiti plakate, prati jahtu i obavljati slične poslove. Njega političar plaća novcem gospodarstva. Samo treći zaposleni nešto stvarno korisno radi. On privređuje, uzgaja hranu, pribavlja drvo za ogrjev, nosi vodu, gradi, itd. On proizvodi stvari koje gospodarstvo treba za život i trampu s ostalim gospodarstvima. Doduše, malo im ostane za trampu s drugim gospodarstvima, s obzirom da nemaju dovoljno niti za sebe.

Preostala su tri člana obitelji. Oni nisu zaposleni. Jedan apsolutno ništa ne radi i živi od milosti ostalih. Drugi nezaposleni član pomalo nešto radi na crno, potajice, da ne bi morao dijeliti s drugim članovima obitelji. Negdje sa strane uzgaja hranu koju s nikim ne dijeli nego jede sam. Treći nezaposleni član obitelji je kriminalac koji pljačka ostale članove obitelji. Treći član se odlučio baviti kriminalom, jer mu političar nije znao dati posla, a morao je od nečega živjeti. Zato je odlučio silom otimati od gospodarstva.

Iako na prvi pogled situacija izgleda loša, usprkos tome što samo jedan član obitelji privređuje, obitelj živi dosta dobro. Imaju hrane, dobro se odijevaju, voze dobre aute, i tako dalje. Hranu, odjeću i ostale potrebne stvari kupuju od susjednog obiteljskog gospodarstva s kojim trguju. Političar upire prstom u novi auto i pokazuje kako situacija nije tako loša, kako dobro žive pod njegovom upravom. Ne spominje da su potrebne stvari i hranu kupili novcem od prodaje vrijednog obiteljskog imanja, koje su generacije prije njih stjecale. Imanje je prodao susjednom gospodarstvu, jer je morao održati iluziju da gospodarstvo kojim upravlja dobro živi, a sve kako bi se održao na vlasti. Isto tako ne spominje da je ove godine, iz istog razloga (zato jer nema više što prodati), stavio kuću pod hipoteku i od susjednog gospodarstva uzeo kredit, koji će morati otplaćivati svi članovi, uključujući dvoje maloljetnika kad počnu raditi. Ako ne, ostat će bez kuće. Na kraju je (s obzirom da je vješt govornik, markantne vanjštine i glup) samog sebe i sve ostale članove uspio uvjeriti kako su bogati i kako si mogu priuštiti sve što požele. Zato su neki digli kredit i kupili novi auto i vlastiti stan. I taj novac su posudili od susjednog gospodarstva, naravno uz kamatu.

Prvo obiteljsko gospodarstvo sada većinu zarade mora davati za otplatu kredita, kamate i rentu na zemljište. Jer više nisu vlasnici posjeda nego moraju od susjedne obitelji iznajmljivati zemlju kako bi uzgojili vlastitu hranu. U prvom gospodarstvu članovi neprestano kukaju i raspravljaju o lošoj gospodarskoj situaciji, krizi, nezaposlenosti, kriminalu i brdu drugih problema koji su ih snašli. Nije im jasno zašto je tako.

Drugo obiteljsko gospodarstvo

S druge strane, susjedno uspješno obiteljsko gospodarstvo, koja ima pametnog i savjesnog političara (mada nije lijep a ima i tihi glas) lijepo živi od kamata i rente koju im plaća prvo gospodarstvo. Uz to, u ovom gospodarstvu ne privređuje samo jedan od deset članova, nego čak pet. Jer tamo nema nezaposlenog, birokrata, rada na crno i kriminala. Pametni političar je tako odavno uredio. Svi radno sposobni rade, a političar je na sebe preuzeo posao birokrata. S obzirom da je isti posao raspoređen na više ljudi, svima je lakše, a neki imaju vremena smišljati nove i bolje načine kako obaviti posao. Tako su izmislili strojeve za obradu zemlje, nove metode uzgoja koje daju veći prinos i druge sjajne stvari. Ovo je još više podiglo standard života drugog gospodarstva. Gospodarstvo proizvodi daleko preko svojih potreba, i to uz minimalan trud, s obzirom da imaju strojeve. Ne znaju što će s hranom koju proizvedu, pa dio koji ne uspiju potrošiti ili trampiti s drugim gospodarstvima poklanjaju siromasima. Tako da često znaju darovati siromašnu djecu iz susjednog gospodarstva hranom, odjećom i obućom. Sve češće ih političar iz susjednog gospodarstva dolazi moliti za donacije i pomoć. Prodao je sva imanja i zadužio vlastito gospodarstvo, pa sad nema drugog izbora. U zadnje vrijeme gnjavi i moli njihovo gospodarstvu da ga primi u „zadrugu južnih gospodarstva“.

Političar drugog gospodarstva nije gramziv, njemu je dovoljna plaća malo veća od prosječne plaće u njegovom gospodarstvu. Ne treba mu jahta, a ni plakati da se reklamira, jer članovi gospodarstva ionako vide da je sposoban i vrijedan. Zato ga svake godine ponovo biraju. On radi svoj posao toliko samozatajno da ga ostali članovi gospodarstva većinom niti ne primjećuju. Zbog svoje neugledne vanjštine, plašljivosti i tihog glasa ne voli se pojavljivati u javnosti.