Karlovac, 15.04.2009.

Predsjednik ŽO SDP-a Karlovačke županije Bruno Kurelić i tajnik ŽO SDP-a Karlovačke županije SDP-a Stjepan Mikulandrić održali su konferenciju za medije. Tema konferencije bila je opasni otpad koji bi Ekologija Maržić trebala skladištiti u središtu Draganića.

"Prema dokumentima kojima raspolažemo, krivac je Karlovačka županija i njene stručne službe koje su izdavanjem uvjerenja za uporabu i tehničkim pregledom objekta za zaključkom koji ne odgovara istini nezakonito pogodovale Ekologiji Maržić koja je kao investitor zamijenila Agrocroatiju u tom prostoru u Draganiću. " - rekao je Stjepan Mikulandrić.

Naime, iako je županijskim službama moralo biti poznato čime se Ekologija Maržić želi baviti, Upravni odjel za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša je izdao „UVJERENJE ZA UPORABU“ u rujnu 2008. čime je omogućeno tvrtki Ekologija Maržić da krene dalje i ishodi dozvolu za rad. U tom uvjerenju piše da je poslovna građevina Draganić bb na k.č. br. 6464 k.o. Draganić izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom iz 2003. godine, na osnovu onog čime se bavila Agrocroatia, no to ne može vrijediti za novog investitora koji se bavi sasvim drugim poslom.

alt=""

Još gore, voditeljica Odsjeka za prostorno uređenje i građenje navodi da je bila na tehničkom pregledu objekta i to 16.09.2008. godine u kojem je utvrdila da je građevina izrađena sukladno građevinskoj dozvoli u pogledu gabarita i namjene. Ovdje dolazimo do ključnog momenta cijele priče, već viđenog u slučajevima kad se nezakonito pogoduje privatnim investitorima ne uzimajući u obzir opći interes zajednice gdje se pogon nalazi.

Naime, i pučkoškolac bi zaključio da prijašnja djelatnost prodaje umjetnih, gnojiva, opreme i alata nema veze s obradom opasnog otpada čime se misli baviti Ekologija Maržić.
Nameću se dva logična odgovora: ili je voditeljica toliko nestručna i ne vidi razliku između prodaje alata i obrade opasnog otpada, ili postoji zakulisna igra u kojoj je sve napravljeno s namjerom, da se desi upravo ono što se desilo.
Da se privatni interes gura unatoč potencijalnim opasnostima i općem protivljenju građana Draganića koji opravdano ne žele pogon s opasnim otpadom u strogom središtu mjesta.

Nadalje, sumnju u nečista posla potiču i tri zapisnika inspekcije zaštite okoliša iz kojih je jasno vidljivo da tvrtka Ekologija Maržić ne posluje zakonito s osnova poštivanja pravila struke, jer nema sve potrebne oznake – ključne brojeve otpada s kojim postupa, već samo 02 vrste u Planu djelovanja u slučaju izvanrednog događaja, da nema istaknuto ime i prezime odgovorne osobe tvrtke i odgovorne osobe za skladištenje otpada, te njihove brojeve telefona, mobitela, kao i važne brojeve službi (policija, vatrogasci, hitna mad. pomoć) što je također uvjet za izdavanje dozvole za rad.

Ovaj inspekcijski nadzor samo potvrđuje sumnje da je dozvola izdana nezakonito, jer tko nema ispunjene sve uvjete ne može dobiti dozvolu. Ovo je dokaz da niti voditelj postupka gospodin Nikola Ružinski nije bio u Draganiću, jer da jest ove nedostatke bi morao uočiti i ne bi mogao izdati zakonitu dozvolu. Osim toga, u inspekcijskom zapisniku navedeno je da je tvrtka Čistoća Karlovac sav obrađeni opasni otpad koji je postao neopasan primila na deponij Ilovac, a za njega nije dala prateći list koji se inače uredno ovjerava čim netko doveze otpad. Kako to da baš Ekologiji Maržić nije, kad je poznato da bez toga nitko ne može na vagu?

Sve su ovo pitanja na koja se na Županijskoj skupštini šuti, na koja župan kao i Upravni odjel za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša nemaju odgovora. Tragično je da odjel koji u sebi nosi naziv zaštite okoliša zapravo radi na uništavanju okoliša izdavanjem zakonski sumnjivih dozvola.

Ovdje je neupitna odgovornost osoba u:

• Upravnom odjelu za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša
• Župana i
• Ministarstva zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva

jer su:

• činili propuste u izdavanju dokumenata ne uvažavajući zadane okvire Prostornim lanom Karlovačke županije
• nisu poduzeli ama baš ništa na zahtjev i upit mene kao vijećnika u Županijskoj skupštini kao i općine Draganić koja je u veljači 2009. godine zatražila poništenje dozvole po pravu nadzora sa detaljnim obrazloženjem.

S obzirom da je Stjepan Mikulandrić kao vijećnik u Županijskoj skupštini postavio ova pitanja i nije dobio odgovor, i da nije baš ništa poduzeto na zahtjev Općine Draganić iz veljače 2009. godine za poništenjem dozvole po pravu nadzora Ekologiji Maržić, ne preostaje nam ništa drugo nego da s dokumentacijom koju posjedujemo upoznamo Državno odvjetništvo.